Volim te, volim te, volim te!

Pet komada, pet komada… Nan deSKA?! je, dame i gospođo, 14.2.2012. izdao svoj peti singl Volim te. Singl možete downloadati i poslušati na nekom od linkova, npr. ovom. Ili ovom.

U dane kada nas američki kapitalizam obasipa čestitkama i bljutavim serijama i filmovima, mi smo vas obasuli veselom pjesmom. Nije li to sjajno? Ja bih rekao da jeste.

Za pjesmu se snima i spot koji će vrlo uskoro biti i dostupan široj javnosti i pomoću kojeg ćemo konačno postati zvijezde i početi se svima vama obraćati s visoka. Spot će opet raditi DnA (ima negdje tu desno i neki link na njih…).

A pjesma Volim te je, dakako, i uvod u nadolazeći album prvijenac Nan deSKA?! pod naslovom Repetitio est mater studiorum… orum, koji već neko vrijeme nadolazi, ali nikako da zapravo i nadođe. Tko zna, možda ovaj put bude i drugačije?

Nan deSKA – Volim te

Trebalo mi je točno dva tjedna da se oporavim od Sofije. I tome nije kriva Sofija, više smo krivi mi… No, krenimo redom, od minus sedam stupnjeva cezijusovih koji su vladali na parkingu kod Plodina u to hladno zimsko jutro kada je mala ekspedicija Nan deSKA?! u Lukinom kombiju (Dino i Luka, www.dino-luka.hr) krenula u osvajanje Europske unije.

Mladići i djevojke, komada 7 (imenom, bez prezimena, a negdje i prezimenom bez imena: Lovorka, Natalija, Lazar, Mucalo, Josip, Vjeran i Krešo) krenuli su pokupiti osmog člana ekspedicije (pozdrav Veronici koja je tako malo kasnila) kako bi se moglo nastaviti prema Sofiji.

I dok je veći dio Nan deSKA?! putem gemištario i šljivovicio (ako može “gemištario”, zašto ne bi moglo i “šljivovicio”), te meo čips, Krešine Lovorkine kolače, slatkiše i sl., jedan od nas morao je ostajati trijezan i priseban ako bi na svakoj granici izgubio cca pola sata zbog ATA Karneta. Zanimljivo je da mi te ATA Karnete moramo pripremiti, a policajci na određenim granicama ne moraju znati odraditi.

Ima li smisla prepričavati vam naših 13 sati puta? Nema. Imali smo sjajnu mjuzu, plesanje, zaebancija, epizode Tom i Jerrya, srpska šljiva negdje tamo oko Niša… Generalno super.

Ne da smo kasnili na tonsku, nego smo došli na početak prvog benda. Kojeg nismo čuli, jer smo išli jest u kineski restoran. Znam da je grijeh u Bugarskoj ići u kineski restoran, ali došli smo tamo u 10 navečer, i nije ništa radilo. A u tom kineskom restoranu imaju najveće porcije u svemiru. Ja, naravno, jesam pojeo svoju, ali nitko drugi nije. Zakon, I win!

I onda izađosmo na pozornicu, po prvi puta nakon duuugo vremena sa tročlanim brassom. Svaka čast Nataliji (koja je već domaća i nema je smisla isticati), Veronici i Lazaru, oplemenili su naš nastup. Generalno, super svirka. Mixtape 5 (www.mixtape5.com)  je bio ugodno popunjen, i publika je super reagirala na našu muziku. Zato što smo super. Ozbiljno!

Bez zajefrkancije, publika je stvarno super. I pjevala je naše pjesme. Ove jednostavnije, tipa Crv koje imaju kompleksne refrene (Joooj joooj joooj jo jo joooooj). Na ove kompleksnije (pazi, Nan deSKA?! i kompleksnije u istoj rečenici) su se samo gegali. I skakali. I pogali se. I sve u svemu bilo sjajno.

Odvalili smo 18 stvari. I onda nam je publika na bugarskom vikala “Oćemo još” ili kako se to još kaže. I onda smo odsvirali za bis “Sasvim običan dan“… I dolazimo do zadnjeg reggae dijela, završimo… i onda Krešo krene hrabro: “Ajmo svi: Sasvim običan dan! Sasvim običan dan!” Izraz lica zbunjene publike dok pokušavaju sročiti kompleksnu hrvatsku frazu – neprocjenjivo.

A onda… Malo smo se zdrobili. Zdrobucnuli. Samo malo. Dernek je trajao do cca 4 ujutro, što je u stvari bilo 5 ujutro (naime, za vas koji se, kao i mi, niste sjetili, Bugarska je na +1). Onda na zaslužena tri sata sna…

I na buđenje, prvi se probudio Krešo, digao dio ekspedicije koji je puštao znakove života i krenusmo u šetnju po Sofiji. Slikali smo sve, da se vidi da smo bili, pozdrav bugarskom predsjedniku Rosen Plevnelievu čiju smo inauguraciju vidjeli. Još smo se malo slikali, kasnije, kad nam se pridružio ostatak smo malo nasrtali na srne… A onda je počeo padat snijeg i krenusmo na sarmu, drob sarmu i ine bugarske specijalitete i onda doma. Na još jednih mučnih 13 sati vožnje.

Dok smo se mi vraćali iz Europske unije, vi ste nas svih poslali u Europsku uniju, a Hrvatska je (kako će se kasnije pokazati) izgubila ključnu utakmicu protiv Španjolaca u rukometu.

Ukratko, preživismo. I bilo sjajno!! Hvala Rostiju Bakalovu što nas je doveo u Sofiju, i hvala, veliko hvala Yuriju Apostolovu od kojega je cijela ta inicijativa i počela. Ekipa, super ste!

Samo nekoliko slika ovdje, ostale će ići na fejsbuku, i to ne na bilo kojem linku nego upravo na ovom: http://www.facebook.com/media/set/?set=a.2512121049583.2107715.1449856421&type=3

[View with PicLens]

Pohodimo Europsku Uniju!

Dame i gospođo! Dok vi budete 22.1.2012. odlučivali o pristupu Hrvatske Europskoj uniji, mi ćemo raditi mnogo više od tog. Mi ćemo direktno biti tamo!!! Naime, 21.01.2012. godine Nan deSKA?! će napraviti ovogodišnji svoj proboj u EU koncertom u Sofiji!!! Da, dakle, 21.01.2012. u klubu Mixtape 5 Nan deSKA?! će istrčati na teren u novom sastavu. Stalnom? Hmmm… ne bi išli tako daleko, ali pozdraviti će bugarska publika i Lazara i Veroniku, u talu s nama stalnima!

Osim nas, tu večer će na pozornici biti i Skapoint, i La Muchedumbre, dakle, fešta je zagarantirana! Nan deSKA?! širi svoje svjetonazore i otkriva već i četvrtu državu. Promovirati singl u Bugarskoj, u Sofiji, možda i nije najkomercijalniji potez ikad, no, s druge strane, ni Peronospora nije najkomercijalnija pjesma ikad, tako da… Hmmm….

Inače, tko bude u Bugarskoj taj vikend, bilo bi baš zakon da nam se javi! I da dođe malo za ska ska ska plesati.

P.S.
Znam da sam stavio naslov “Nan deSKA?! u Sofiji” i stavio sliku legendarne holivudske ikone, i da će sigurno dio vas to shvatiti vulgarno. To govori više o vama više nego o meni!

Izišao je i četvrti singl benda Nan deSKA?!, pjesma Peronospora. I dok smo stajali i bili ponosni sami na sebe kako smo super ultra vrhunski, imali smo napadaj kreativnosti i infantilnosti i…. više nije bilo spasa. To se jednostavno moralo dogoditi. Pogledajte kako izgleda napadaj kreativnosti u Nan deSKA?! verziji.

Novi singl benda Nan deSKA?! je vani – uživajte u pjesmi Peronospora!

Dame i gospođo! Nakon proljeća svi smo se srušili u bljuzgavu stvarnost… I dok gacamo po lokvama i psujemo autima koji nas poljevaju vodom, dok se živciramo što smo morali ići u Sloveniju kupiti zimske gume i time oslabiti hrvatsko gospodarstvo i dok s neba padajuuuuuuu dvije zvjezdiceeeee… dok se sve to događa, Nan deSKA?! je marljivo radio. Sjeli smo s našim dragim Muhom (hvala, Muha!!) i još jednom premiksali jednu pjesmu, te smo je poslali u Croatia Records na mastering (mastering – riječ kojom se svi razbacuju a nitko ne zna što točno znači ni kako se točno izvodi). Dodaj još žlicu Vegete i  eto ga!

Novi singl Nan deSKA?! je vani. Poslušajte pjesmu Peronospora.
Naručite je na radiju! Downloadajte ju s interneta. Nadamo se da ćete je uskoro i gledati na jubitou i inim izmišljotinama cyber svijeta.

Ali, u svakom slučaju, nadamo se da ćete i vi u ovim sivim danima koji se zovu zima, a više naliče na jesen, te ih možemo objediniti u pojmove sivilo i bljuzga, da ćete i vi ugledati malu dugu…

Nan deSKA?! odsvirao Purgeraj

Bili u Purgeraju i napravili fantastičan šou. To je ukratko. A sad ćemo u malo duže, polako…

Po krasnom kišnom vremenu 26.10. trebao je biti održan koncert Nan deSKA?! u klubu Purgeraj, gdje se već vrlo osjećamo kao kod kuće. I, iako su za vrijeme tonske neki bili u pogrešnom gradu lijepe naše, sve se dobro završilo. U stvari odradismo kratki line check prije koncerta i sve je bilo sjajno.

Postajemo stari. Kako znam? Zato što su nas svi ljudi koje znamo (izuzev par izuzetaka, pozdrav Ivanu Dokmaniću i njegovoj ekipi, te Držislavu i njegovom i Lovorkinom cimeru) pitali da kad će to više, da su oni stari, da moraju doma… Da im generalno nije lako. I da. Stari smo. Nisu ovi koncerti što počinju za crtića za laku noć više za nas…

Istrčasmo na binu oko 23h. Manje više. I krenusmo. Naši stari prijatelji su jedva dočekali taj trenutak i u potpunoj diskreciji se iskrali iz kluba. S druge strane, u prvi red su se svrstali neki mladići/djevojke koji su potpuno dobro odreagirali na Nan deSKA?! Plesalo se, cugalo, pjevalo Joooooooj jooooooj jooooooj joj joj joooooooj… I tako dalje.

Nan deSKA?! je nastupio u sljedećem sastavu: S brojem 1 na bubnjevima… Mucalo, na lijevom beku na ritam gitari s distorzijom… Joža, na desnom stoperu, s nekim pedalama za koje nitko ne zna čemu služe… Vjeran, istureno lijevo krilo sa najskupljim instrumentom… Silvio, na desnoj strani ofenzivno izvučena i ozvučena… Natalija, lijevi napadač s najviše prostora za kretanje i najviše plesnih pokreta kojima ga je iskoristila…. Lovorka i u samom špicu napada, posljednji, ali ne i nevažan… Krešo!

Da, Nan deSKA?! komada 7. Nije loše, dobro se mi to množimo… Biti će nešto i od nas nekad u životu.

Uspješno prosvirasmo kroz naših 18 hitova. Imali smo čak i nagradnu igru, takozvani disko-diskmen ples. Tko najbolje otpleše disko dionicu Social Paraplegica, dobije dva diskmena. I sve bi bilo sjajno da je Krešo dotična dva diskmena mogao podijeliti odmah nakon pjesme, a ne da su (kao što jesu) ta dva diskmena spavala u prtljažniku Vjeranovog automobila… Pa je malo ispalo kao prevara. A u stvari nije bila, jer se Krešo poslije zaletio do dotičnog automobila i predao nagradu dvjema djevama u crvenom. Ukoliko bude dovoljno zahtjeva, zamolit ćemo djeve u crvenom da nam daju pismenu izjavu da smo im stvarno poklonili dotična dva diskmena, da sve bude po pe esu.

Završismo i taj koncert. Vizigotima. Već treći put. Čini se da je ta pjesma jednostavno sjajna, genijalna, divna i sjajna. Koliko sjajna? Dovoljno da bude naš idući singl? Ne zna se, čitajte o tome u idućem broju…

Nan deSKA?! u Purgeraju 26.10.2011.

Nedavno smo bili na Velikoj Rock Eksploziji #4. Tamo smo se u Močvari prezentirali sa cca 35 minuta materijala. Također smo društvu u Zagrebu prezentirali i Silvija na klavijaturama. Također smo prezentirali i neke nove aranžmane pjesama. Također smo prezentirali i usviranost u novoj sezoni.

A sada imate priliku vidjeti kompletan koncert vašeg omiljenog sastava Nan deSKA?!. Sve pjesme, svi članovi, uz vječni happy hour u Purgeraju za zagrijavanje… Očekujemo ludnicu, ima i nagradna igra. Prolistajte fejsbuk da saznate kako možete osvojiti brojne nagrade (kad kažem brojne, mislim na točno dvije!).

Ne znam što da vam više kažem osim: “Vidimo se u Purgeraju!”

Velika Rock Eksplozija #4

Odsvirasmo. I bje odlično. Baš je toga dana, 21.10.2011., u petak, netom prije tonske, kada smo svi već uspjeli odbjeći s poslova, počeo vikend. Iako su neki članovi sumnjali da će vikend ikada uistinu početi, to se ipak dogodilo. I to, nevjerojatno, ali u petak popodne.

I onda Nan deSKA?! nije imao izbora do začiniti taj petak poslijepodne jednom tonskom probom u Močvari kao pripremom za Veliku Rock Eksploziju #4. To je festival gdje je sviralo apsolutno krdo bendova, dapače, tu večer s Nan deSKA?! pozornicu su dijelili Spremište, Prazna lepinja, Radio Aktiv i Kopito.

A mi smo se hrabro pripremili za koncert, pretežito u restoranu Marijino zvono, čijem osoblju zahvaljujemo na tome što su nam ukazali da postoje dvije vrste gina…

Enivej, na pozornicu smo izašli furiozno i jako dobro krenuli. Publika se gegala, plesala i bila generalno jako dobro raspoložena. Kao i mi sami, uostalom. Nažalost, trajalo je jako kratko, imali smo tek 35 minuta da pokažemo što znamo i umijemo… Ali, prema reakcijama publike, to je bilo dosta dobro i ljudi su jako pozitivno reagirali.

Nakon koncerta malo smo poslušali i Radio Aktiv i Kopito i generalno se uredili podosta efikasno… Dakle, sve u svemu, opća ludnica.

Ovo je još jedan koncert s kojeg nemamo fotografije, pa molim bilo koga od prisutnih tko je slikavao da nam se javi. Biti ćemo jako zahvalni. Čestitke svima koji su nastupili na VRE #4 i vidimo se na daljnjim festivalima.

Ostali smo dužni. A to nije u redu. Pogotovo kada je ekipa tako fer i tako sjajna. Ali, što da vam kažem, lijeni smo i tako to. A i nije u redu pisati o nečemu što je bilo tako genijalno bez da se uzme potrebni odmak kako bi se slegli dojmovi (a i kako bi se konačno otrijeznili).

“O čemu ovaj brlja?”, upitat će se pažljiviji čitatelj. Ukratko, 8.10. u Osijeku nastupio je Nan deSKA?! (to, naravno, znate jer ste bili u publici i veselo skakutali…). Ono što ne znate je da je nama bio sjajno i da se ovim putem želimo zahvaliti Bibi, Krunu, Ani…

No, krenimo redom. Nan deSKA?! se uspješno 8.10. ujutro našao na kavi u 11h. Kada je i zadnji pripadnik benda došao u 11:52, bili smo spremni pojest Lovorkinu pitu (bravo, Lovorko!!), potrpat opremu u tri vozila tako da ja ne vidim vozit u rikverc (kome treba rikverc!!) i krenusmou Osijek. Da, tri vozila, bili smo pojačani Marinom, Marinom, Držislavom, Andreom, ali i Silvijom. Ne, ona nije Silvija, nego je on Silvio. Samo hrvatski jezik ima strašno glup genitiv iz kojeg ne možeš skontat da je on Silvio. Tko je Silvio?

Silvio je jedan divan mladić koji nam je u Osijeku svirao kljavijature. Naime, pojačali smo nastup Nan deSKA?! Vođeni motom “Kada ne znaš svirati, dovedi što više muzičara da se to ne primjeti” donijeli smo i Silvija. Kako je prošlo? Ne znam, malo smo se zdrobili, pa nismo baš sigurni jel to bilo uspješno ili nije S druge strane, saznati ćemo 21.10. u Močvari.

No, krenimo redom. Divni domaćini su nam prvo po dolasku u Osijek osigurali gostovanje na dva radija. (Samo kao napomena, dva radija, fizički, dvije zgrade, udaljene su točno 78 metara!!). Tamo smo pričali gluposti, svirali ukulele, najavili koncert, generalno bili neozbiljni, podijelili singlove i mandarine… A onda su Krešo i Lovorka snimili jingl. Ne može se to opisati tekstom, zato se iskreno nadam da ćemo ga dobiti u nekom digitalnom formatu koji se može updateati na sajt.

I onda smo malo jeli, pili i sastavljali opremu za koncert. Koncert? Sjajan! Sve vrhunski. Osječka publika je zakon. Ljudi su plesali, pjevali, drmali se u ritmu… Podizanju atmosfere pomogao je i naš atmosferopodizački tim Marina, Marina i Andrea (svaka s cca 1,89 promila u krvi). O svirkama već dugo ne pišem. Ovaj put neću, zato što sam bio malo gluh, nisam ništa čuo što se događa, srećom, tu je bilo Vjeranovo svjetlo da me vodi… A bili smo obučeni u bicikliste i imali kacige, u čast udruge Bike My Day koja je zapravo i organizator svega (hvala im!).

I završimo mi, spucamo naših 18 pjesama, završimo s ultramegaturbo hitom Vizigoti. I krenemo silazit sa stagea i to, kadli dolazi Biba: “E, kad budete došli na drugi set, bit će genijalno.”

“Kakav drugi set, to je to?”, upitasmo je naivno.
“Molim? Dragi, pa vi svirate još! Pa vi ne kužite! Pa ljudi su plesali. Ljudi su vas slušali. Ljudi su razgovarali o vama! To se inače ne događa. Inače ljudi pričaju, bend je u pozadini i svi jedva čekaju da završi bend da mogu normalno pričati! Vraćaj se nazad!!”*
* citat nije nužno točan u potpunosti. Odmak od istine uzrokovan je pivom/vinom/rakijom i nije namijenjen vrijeđanju, omalovažavanju ili bilo kakvom devaloriziranju osječke publike, niti Bibe kao takve.

I vratismo se. I odsvirasmo još. I bi dobro. I onda se poslije doalkoholizirasmo. Jako. Jako jako.

I zato ću ostatak priča ispričati kroz natuknice:

• bliski susreti treće vrste s PU Osijek (“Koliko ste alkoholizirani?” “Potpuno!”)
• degustiranje pupka
• jako loš DJ u nekom klubu
• sviranje ukulelea na ulici
• pronalazak hamburgernice, pa za 8 minuta ponovni pronalazak iste te hamburgernice. Svaki pronalazak je, dakako, rezultirao sa zasebnim hamburgerom
• bitka za Cameo
• teško jutro

I onda odosmo doma.

Hvala svim domaćinima, Biba, Kruno, Danijele, Ana… Sjajni ste! Doći ćemo vam opet (ukoliko budete toliko ludi da nas zapravo pozovete!

Inače ja tu sad stavim našu galeriju, ali nemam naše fotke. Tako da će ovaj put galerija biti samo link:

http://www.osijek031.com/galerija/thumbnails.php?album=688